loading...

Ponosno ustanite nakon svakog pada!

loading...

Nikad ne dozvoli ljudima da ti sude zbog onog što si prošla, preživjela, načina života koji si vodila…

Život žive na pravi način samo oni koji volan svog života drže u svojim rukama i voze kuda i kako žele.
Ne možeš cijelog života voziti s instruktorom. Još je gore živjeti dakle voziti po modelu i zamisli onih koji za volanom nikad nisu bili.

Svi imaju pravo na poraze i padove, na uspjehe i uzdizanje.
Ali niko nema pravo onog ko je pao dodatno gurati prema zemlji svojim prijekornim pogledima, riječima, inatima.
No, kako će ko postupati, do njega je. A ti, ako želiš dobro sebi, postupaj zrelo, samosvjesno, hrabro.
Ja sam naučila da se nikada ni sa kim ni o ko čega ne objašnjavam, ne raspravljam, ne ulazim u diskusiju,
ne reagiram na prijekorne poglede, zlurade komentare i sl. Izvježbala sam sebe da gledam ravno,
“kroz” insana, tamo negdje, mrtva hladna….tako gledam insane koji su pokazivali ambicije da na bilo koji način upravljaju mojim životom.

I, vrlo bitna stvar jeste – eliminacija. Odstranjivanje iz vidokruga, života, uma, osoba koje vam nameću svoj sistem života,
sistem vrijednosti, koje vam se miješaju u odluke, sole rane…. Samo prekriži. Samo skrajni sa strane. Samo “pobriši”.
Samo isključi off line, nedostupno, nema ga….

Kaže – kako ću, to su moji npr. bliski rođaci, komšije, prijatelji? Ako ih eliminišem ostat ću sama.

Pa?? Lavice i ostaju same kada ih boli, kad rane krvare. Povlače se i vidaju svoje rane. Ližu ih dok ne zacijele.
Ako ti je draže da im poturaš već ranjena leđa da gaze svojim egoizmom po njima,
svojim nerazumijevanjem ili se pak naslađuju iz lične pakosti – bujrum onda.
Ali meni su draže lavice koje poližu svoje rane, ispljunu krv, odtuguju u tišini,
a onda ponosno izađu na svjetlost, među čopor koji ih opet sa poštovanjem ili strahopoštovanjem gleda.

Umjesto ibreta kako si pala, “nahrani ih” ibretom ponosnog ustajanja nakon pada.
Mnogo je lakše predati se i ostati dole, gušiti se u sažaljevanju i samosažaljevanju, ali ustati i dignuti glavu je mnogo bolje.

Oni koje eliminišeš a bitni su ti, neće otići ne brini. Bit će samo ušutkani. Čekat će sa strane da vide šta će biti dalje.
Oni koje eliminišeš a nisu ti bili bitni, šta te briga i ako odu. Postavi sebi pitanje – ko ti je najbitniji u životu?
Ako to nisi ti, onda izvoli, poturi ranjena leđa svakoj šuši da po njima čeprka i da te ujeda….

Lavice to ne rade.

Ne brini. Kad ustaneš, kad se vineš, opet će se čopor okupiti da te tapka po ramenu. To je zakonitost koja vlada u čoporu.
A ti odskači od čopora, kao što suncokret odskače i dominira u vrtu.

– Ssabri

Izvor: kronervijesti

loading...

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *