Možeš preživjeti kad hoćeš, nije do drugih, do tebe je!

Možeš preživjeti kad hoćeš. Možeš biti jak kad hoćeš. Možeš biti svoj kad hoćeš. Što čekaš?

Nauči te život svašta, a još više nauče te ljudi koji ti naprave svašta, pa shvatiš koliki su stvarni razmjeri tvoje snage i odlučiš se ne predavati na svaki udarac sudbine. Možeš preživjeti kad znaš da si se rodio sa svrhom i da svi problemi na koje nailaziš, sve zapreke koje ti ljudi podmeću opet ti ništa ne mogu napraviti jer ti je suđeno ono što samo ti znaš.

Možeš preživjeti kad zanemariš buku glasova koja se oko tebe svakoga dana probija jer znaš da to ljudi traže komadić pažnje, blizine, nježnosti ali sve na pogrešan način jer svi to rade u isto vrijeme i na istom mjestu. Možeš preživjeti kada se odmakneš od ljudi i kada počneš raditi stvari koje te čine sretnima bivajući svjestan što nikoga ne ugrožavaš ali i ne dopuštaš da netko upada u svoj svijet i uznemirava tebe.

Možeš preživjeti kad shvatiš da to što su ljudi loši tebe ne mora mnogo dirati, osim ako direktno ne ulaze u tvoj prostor, jer u glavi uvijek možeš praviti se da nisi čuo to što si čuo, i da nisi vidio to što si vidio, a ono što su oni posijali to će sami žeti. Možeš preživjeti kad shvatiš da ti nitko neće i ne mora davati izvještaj o svom životu ti ćeš ti to učiniti drugome jer svatko ima pravo živjeti onako kako misli da je za njega najbolje.

Možeš preživjeti kad se prestaneš sam sebi opravdavati zašto ne koristiš svu snagu koju imaš, zašto nije pravo vrijeme da budeš onaj najbolji što možeš. Možeš biti jak kad hoćeš. Zašto to ne učiniš sada? Možeš biti svoj kad hoćeš. Zašto to ne učiniš sada? Nemoj jednom žaliti zbog ovih stvari kada sve već bude kasno. Kako god bilo možeš preživjeti kad hoćeš, nije do drugih, do tebe je, koliko si spreman izdržati i ići naprijed.

Mario Žuvela

Izvor: savjetnikuspjeha

Poučna priča: KAKO JE VRIJEDAN MRAV DOBIO OTKAZ?

Jednom davno, živio je sretan i vrijedan Mrav, koji je svakog dana dolazio prvi na posao. Bio je vrijedan. Veseo. Jednom riječju, bio je sretan dok je radio. Pjevušio je vesele pjesmice, a rezultati njegovog rada su bili odlični.

Slušajući pjesmu Mrava, gospodin Stršljen, direktor firme, zaključio da se mrav previše zabavlja a premalo radi, jer nema pravo usmjerenje i šefa koji bi ga kontrolirao.

Zato je zaposlio Bubamaru koja je imala veliko iskustvo sa upravljanjem. Prva briga Bubamare bila je da organizira evidenciju dolazaka i odlazaka mrava na posao (odnosno sa posla). U tu svrhu, uspostavila je sistem prijemnih i odlaznih dokumenata. Sa vremenom, broj dokumenata se povećavao i zbog povećanog volumena posla oko papira morali su zaposliti  nekog ko bi pripremao papire i izvještaje.

Zaposlili su Pauka koji je odmah uspostavio sistem arhiviranja i postao je odgovoran i za preuzimanje telefonskih poziva.  A mrav? Mrav je i dalje radio kao i prije.  Izvještaji koje je dostavljala Bubamara su bili izvanredni. Direktor Stršljen je bio oduševljen izvještajima koje je dobio od Bubamare i uskoro je počeo zahtijevati: usporedne studije sa grafikonima, analize trendova razvoja, itd.

Da bi se zadovoljio direktorov zahtjev, bilo je nužno da se zaposli Hrčak koji bi bio direktna pomoć direktoru. Njemu su odmah kupili novo računalo sa printerom. Sretni i vrijedni mrav je i dalje radio kao i prije. Jedino se požalio da bi mu bilo lakše ako bi imao neko računalo. Nisu mu odobrili. Ovo je bilo prvi put da se Mrav na nešto požalio i direktor Stršljen je odmah shvatio da je potrebno najhitrije reagirati.

Kreirao je novo radno mjesto šefa službe koji bi nadzirao sretnog i vrijednog mrava. Na novo radno mjesto je zaposlio Cvrčka. On je odmah po svom dolasku zamijenio cjelokupni namještaj u svom uredu  i na zahtjev  dobio ergonomski oblikovanu stolicu i novo računalo sa ravnim, LCD ekranom. Broj računala je narastao i moralo se kupiti i instalirati i mrežni server. Novi šef službe je shvatio da hitno treba pomoćnika (koji je usput bio njegov pomoćnik u prethodnoj firmi). I tako je zaposlio Stjenicu. U isto vrijeme Mrav je postajao sve manje sretan i sve manje produktivan. Opet je tražio računalo. Opet mu nisu odobrili.

Situacija sa Mravom, zabrinula je Cvrčka i on je zaključio da mora naručiti studiju o zadovoljstvu zaposlenih u firmi. Upoznao je sa tim direktora Stršljena koji je shvatio Cvrčkovo objašnjenje i odobrio angažiranje agencije za te potrebe. Skupa studija je napravljena  i Cvrčak je počeo primjenjivati  predložene motivacijske metode. Svuda je objesio  motivacijske plakate.  Vodio je Bubamaru, Pauka, Hrčka i Stjenicu na motivacijske treninge u poznata ljetovališta itd… Mrav je i dalje, ali nevoljko, radio. Čitao je motivacijske poruke na plakatima i nikako nije mogao naći nadređene kad su mu trebali. Jednostavno, ili nisu bili tu ili nisu imali vremena za njega. I tako je vrijeme teklo. Direktor Stršljen  je i dalje dobivao redovno svoje perfektne izvještaje ali su oni počeli pokazivati  da firma nije više tako rentabilna kao prije. To ga je duboko zabrinulo i morao je reagirati. Unajmio je najelitnijeg konsultanta, gospođu Sovu.

Sovin zadatak je bio izvršiti potpunu analizu organizacije i poslovanja firme i predložiti rješenja da bi firma poslovala rentabilno. Nakon tri mjeseca, Gospođa Sova je direktoru predala sljedeći izvještaj: “U firmi je previše zaposlenih!”. Direktor Stršljen  je oduševljeno prihvatio stručnu analizu i odmah otpustio:  MRAVA. 

POUKA 1:

Nikada nemoj biti sretan i vrijedan mrav.

Mnogo se više isplati da si nesposoban i da ne radiš ništa.

Nesposobnima ne trebaju nadzornici.

Ako si usprkos svemu produktivan, nikad ne pokazuj da si veseo kada radiš, jer za to nema opravdanja.

Ako, ipak, na svaki način želiš da si mrav, osnuj svoju firmu i tako nećeš morati raditi za Stršljena, Bubamaru, Pauka, Hrčka, Cvrčka, Stjenicu i Sovu. Ali tada nećeš moći raditi ni kao Mrav. Jer da bi održao firmu moraš se družiti  sa stršljenovima, bubamarama, paucima, hrčcima, cvrčcima, stjenicama i sovama.

POUKA 2:

Nažalost, cijela priča je utemeljena na sveučilišnim znanstvenim istraživanjima koja kažu da većina ljudi teži ka parazitskom životu.

Izvor

Meril Strip: O ovome više ne želim da ćutim!

Oskarovka Meril Strip dugo je patila zbog nekih stvari koje su je činile nezadovoljnom i tužnom. S godinama je stekla dovoljno samopouzdanja da progovori o tome i da im se suprotstavi.

Evo šta je ona napisala u otvorenom pismu:

„Više nemam strpljenja za neke stvari u životu! Ne zato jer sam postala arogantna, nego jednostavno zato što sam došla do tačke kada više ne želim da gubim vreme na stvari koje me čine nezadovoljnom ili tužnom.

Nemam više strpljenja za cinizam, preterani kriticizam ili bilo kakve zahteve. Izgubila sam volju za udovoljavanjem onima koji me ne cene, nemam ljubavi za one koji me ne vole i ne želim da se nasmešim onima koji se ne smeše meni.

Neću da trošim više ni sekundu na one koji me lažu ili pokušavaju da manipulišu. Ne želim više ni da budem u blizini onih koji se pretvaraju, koji su nepošteni ili površni.

Ne tolerišem akademsku aroganciju i ne prihvatam popularnu trivijalnost. Mrzim konflikte. Verujem u svet pun različitosti i zato izbegavam ljude sa krutim stavovima i nefleksibilnim osobinama.

U prijateljstvu ne tolerišem nedostatak odanosti i izdaju. Ne slažem se sa onima koji ne znaju da daju kompliment ili reč ohrabrenja.

Teško mi je da shvatim ljude koji ne vole životinje. A povrh svega, nemam strpljenja ni za koga ko ne zaslužuje moje strpljenje!“

Izvor: uspesnazena

AKO NEKOGA MRZITE, nakon što pročitate ovaj tekst, dobro ćete razmisliti

Učiteljica je jednog dana zamolila svoje učenike da svako od njih u školu donese nekoliko jagoda u plastičnoj kesi s napomenom da: koliko osoba mrzi, toliko jagoda treba doneti.

Sledeći dan sva deca su donela svoje jagode s imenima. Neki su imali dve, neki tri, neki pet, a neki čak i 20 jagoda. Učiteljica im je tada rekla da te jagode moraju nositi sa sobom gde god da idu i to pune dve nedelje.

Kako su dani prolazili, učenici koji su imali veći broj jagoda počeli su se žaliti da im je preteško i da je miris nepodnošljiv. Po završetku prve nedelje učiteljica je učenike upitala:

„Kako ste se osećali tokom ove nedelje?“ Deca su se samo žalila, a učiteljica im je rekla:

„To je vrlo slično onome što nosite u srcu kada ne volite neke ljude. Mržnja čini srce bolesnim, a vi tu mržnju nosite svuda sa sobom. Ne možete podneti miris pokvarenih jagoda…

Zamislite kako onda mržnja i ogorčenost utiču na vaša srca kada ih nosite u sebi svakog dana.“ Srce je predivan vrt, koji treba svakog dana čistiti od korova. Oprostite onima koji su vas naljutili.

Tako u svome životu stvarate prostor za dobre stvari. Postanite slađi, a ne gorči. Motivišite druge da očiste svoje srce.

Izvor: edukacija

Ponosno ustanite nakon svakog pada!

Nikad ne dozvoli ljudima da ti sude zbog onog što si prošla, preživjela, načina života koji si vodila…

Život žive na pravi način samo oni koji volan svog života drže u svojim rukama i voze kuda i kako žele.
Ne možeš cijelog života voziti s instruktorom. Još je gore živjeti dakle voziti po modelu i zamisli onih koji za volanom nikad nisu bili.

Svi imaju pravo na poraze i padove, na uspjehe i uzdizanje.
Ali niko nema pravo onog ko je pao dodatno gurati prema zemlji svojim prijekornim pogledima, riječima, inatima.
No, kako će ko postupati, do njega je. A ti, ako želiš dobro sebi, postupaj zrelo, samosvjesno, hrabro.
Ja sam naučila da se nikada ni sa kim ni o ko čega ne objašnjavam, ne raspravljam, ne ulazim u diskusiju,
ne reagiram na prijekorne poglede, zlurade komentare i sl. Izvježbala sam sebe da gledam ravno,
“kroz” insana, tamo negdje, mrtva hladna….tako gledam insane koji su pokazivali ambicije da na bilo koji način upravljaju mojim životom.

I, vrlo bitna stvar jeste – eliminacija. Odstranjivanje iz vidokruga, života, uma, osoba koje vam nameću svoj sistem života,
sistem vrijednosti, koje vam se miješaju u odluke, sole rane…. Samo prekriži. Samo skrajni sa strane. Samo “pobriši”.
Samo isključi off line, nedostupno, nema ga….

Kaže – kako ću, to su moji npr. bliski rođaci, komšije, prijatelji? Ako ih eliminišem ostat ću sama.

Pa?? Lavice i ostaju same kada ih boli, kad rane krvare. Povlače se i vidaju svoje rane. Ližu ih dok ne zacijele.
Ako ti je draže da im poturaš već ranjena leđa da gaze svojim egoizmom po njima,
svojim nerazumijevanjem ili se pak naslađuju iz lične pakosti – bujrum onda.
Ali meni su draže lavice koje poližu svoje rane, ispljunu krv, odtuguju u tišini,
a onda ponosno izađu na svjetlost, među čopor koji ih opet sa poštovanjem ili strahopoštovanjem gleda.

Umjesto ibreta kako si pala, “nahrani ih” ibretom ponosnog ustajanja nakon pada.
Mnogo je lakše predati se i ostati dole, gušiti se u sažaljevanju i samosažaljevanju, ali ustati i dignuti glavu je mnogo bolje.

Oni koje eliminišeš a bitni su ti, neće otići ne brini. Bit će samo ušutkani. Čekat će sa strane da vide šta će biti dalje.
Oni koje eliminišeš a nisu ti bili bitni, šta te briga i ako odu. Postavi sebi pitanje – ko ti je najbitniji u životu?
Ako to nisi ti, onda izvoli, poturi ranjena leđa svakoj šuši da po njima čeprka i da te ujeda….

Lavice to ne rade.

Ne brini. Kad ustaneš, kad se vineš, opet će se čopor okupiti da te tapka po ramenu. To je zakonitost koja vlada u čoporu.
A ti odskači od čopora, kao što suncokret odskače i dominira u vrtu.

– Ssabri

Izvor: kronervijesti

Goran Milić – “Djeco, idite svojim putem.” OVO je jedini pravi razlog zašto se “TAMO NEGDJE” bolje živi

Imao sam životnu sreću da mogu iz vlastitog iskustva uspoređivati gospodarski uspješne zemlje s onima kojima slabije ide.

Recimo, Dansku i Hrvatsku. Švicarsku i Hrvatsku. Norvešku i Hrvatsku. Premda su navedene zemlje, mjereno BDP – om po stanovniku, otprilike četiri puta bogatije od nas, ne postoji nijedan pojedinačni ekonomski i socijalni parametar koji im daje tu četverostruku prednost.

Niti su im četiri puta veće bruto plaće. Niti im je zdravstvo četiri puta bolje. Nemaju ni četiri puta više fakultetski obrazovanih. Nemaju (to pogotovo!) ni četverostruko veće vlasništvo nekretnina. Nemaju četiri automobila na našeg jednoga. Ne znaju njihovi učenici i studenti četiri puta više od naših. Ne idu im djeca na četiri puta skuplja maturalna putovanja. Njihov jedan ne jede i ne pije koliko naših četvero, vjenčanja im nisu u prosjeku četiri puta skuplja, nemaju ni četiri mobitela na jedan naš.

I onda sam se pitao nije li ova klasična gospodarsko-socijalna statistika nešto propustila, postoji li makar jedan segment u kojemu bi spomenute zemlje bile 5, 10, ili čak 20 puta drukčije i uspješnije od Hrvatske? Ima jedan! U ekonomskoj znanosti nije istaknut kao relevantan, ali baš me briga, ja mislim da je važan, prevažan. To je osamostaljivanje djece i mladeži, uključivanje u proces rada, stjecanje radnih navika i, nadasve, odlazak iz roditeljskog doma. Preuzimanje odgovornosti za vlastiti život. Tu je statistika neumoljiva! Ravno 40 puta više (!) punoljetnih Hrvata mlađih od 30 godina živi kod tatice i mamice nego u Danskoj! Ne četiri nego četrdeset puta više!

Uzalud će mi netko objašnjavati kako mlad čovjek ‘ondje, u bogatom svijetu’ može sebi unajmiti stan i plaćati ‘sve ostalo’ od svoje plaće. A kod nas je to, navodno, nemoguće. ‘Dijete’, po našemu, ne bi trebalo odlaziti iz kuće dok mu roditelji ne osiguraju vlasništvo stana ili bar veći dio. Naša se logika pita zašto bi ‘dijete’ (29-godišnji konj s fakultetskom diplomom) živjelo nižim standardom nego u roditeljskom domu? A u tome i jest glavni gvint! I mladim Dancima osjetno padne standard kada počnu plaćati podstanarstvo, kupovati namirnice i prati vlastito rublje. Ali, za nekoliko godina, oni dostignu a ubrzo i preteknu razinu blagostanja koju su imali kod mame i tate. U međuvremenu, pritisak borbe za napredak stvara im novi krug prijatelja u sličnoj situaciji, zajedno otkrivaju posve nepoznate mogućnosti, počinju realno cijeniti teško zarađeni novac, brzo postaju zreli i odgovorni članovi društva.

Znam da će reakcije mnogih na ovu kolumnu biti negativne u stilu – ‘kod nas to nije moguće’, ‘zato su njihova djeca narkomani’ ‘lako je Miliću govoriti’, itd. Nisam neosjetljiv na kritike, priznajem i da mi je stalo dopasti se ljudima, ali ovoga puta – baš me briga! Jer znam da sam u pravu. Priče o uspjehu ne pišu oni koji su spavali kod roditelja do 35.-te godine.

– Goran Milić

Izvor: alternativainformacije

Muž je rekao ženi da je stara i neprivlačna, na šta mu je žena dala fenomenalan odgovor!

Muškarac je proživeo sa svojom ženom 30 godina braka. Jednog dana zagledao se u nju i rekao:

– Draga, pre tačno 30 godina uselili smo se u mali skromni stan, kao podstanari, vozio sam neku krntiju, spavali smo na nekom starom kauču i gledali smo crno-beli televizor…

Ali, zato sam, svake noći legao u krevet sa 23-godišnjom lepoticom…

Sada imamo svoju veliku kuću, dva dobra automobila, ogroman bračni krevet i poslednji model LCD televizora, ali svaku noć idem u krevet sa 53-godišnjom ženom…

Mislim, da ti malo ne odgovaraš mojim standardima i promenama koje su se dogodile u mom zivotu…

Odgovor žene na ovu drsku konstantaciju muža bio je kratak, jasan i fenomenalan:

– Pa dobro dragi, niko te ne drži. Idi i pronađi sebi 23-godišnju lepoticu, i onda ćeš se ponovo vratiti u mladost: živećeš u malom stanu, vozićeš staru krntiju, spavati na kauču koji škripi i gledati crno-beli televizor!

Izvor: uspesnazena

ZAŠTO NAJBOLJI LJUDI ČESTO PATE? Divne osobe se ne rađaju, one takve postaju…

Svaka osoba na svetu ima karte koje su joj podeljene na samom startu i sa tim kartama mora igrati komplikovanu igru koja se zove život.

Dodeljene su nasumično, a o sreći zavise vaši geni, mesto gde ste rođeni, finansijske mogućnosti vaše porodice…Kakve god vam okolnosti život pruži, vi ste ti koji odlučujete da li ćete biti žrtve ili oni koji preživljavaju. Vi imate kontrolu nad izborom da li svoj život učiniti slatkim ili kiselim.

Oni koji odaberu sladak život, oni koji preživljavaju, su najjači.

“Najlepši i najbolji ljudi koje poznajemo su oni koji su doživeli poraz, upoznali patnju i gubitak, borili se u svakom trenutku i pronašli put iz najtamnijih dubina. Ove osobe znaju da cene, osetljive su i imaju razumevanja prema drugima. Život im je dao iskustva koja su ih napunila saosećanjem, ljubaznošću i dubokom empatijom. Divni ljudi se ne rađaju takvi, oni takvi postaju”, rekla je Elizabeta Kubler-Ros, psihijatar i autorka iz Švajcarske.

Ljubazni ljudi donose svetlo u svet zato što su izašli iz mraka.

U svetu tame u kojem su rođeni, ljubazni ljudi svojom su pozitivnošću osvetlili živote drugih. Upravo su njima dodeljene “nesrećne” karte poput loše porodične situacije ili siromaštva. Ne samo da su naučili kako da uspeju u životu, naučili su i kako preći preko loših stvari i izdići se iznad njih.

Odgurnuli su svoje “štake” i nekako postigli nemoguće: potrčali su i dostigli sve one koji su imali više sreće i bolje okolnosti. 

Dok su neki dobili set divnih olovaka u boji, oni su dobili jednu običnu, napola potrošenu olovku sa kojom su obojili svoj život šarenije i bleštavije od ostalih.

Ljubazni ljudi vole najjače jer su bili najviše povređeni

Pojedinci koje su bivši partneri povredili ili prevarili više će i bolje znati voleti svog budućeg partnera. Oni znaju kako je to kad nečije srce pukne i kako ga zalepiti i popraviti. Oni nikada nikome ne žele priuštiti iskustvo kakvo su sami doživeli.

Ljubazni ljudi su na teži način naučili da su lični nedostatci prilika za rast i razvoj

Više je nego moguće da su ljubazni i dragi ljudi nekad bili pesimisti. S vremenom su naučili da iz pesimizma nema rasta. Shvatili su da je svaka stvar koja ih je poput tega vukla dole ustvari još jedna stepenica na putu prema ostvarenju snova.

Možda ih je baš to što su se morali nositi sa bratom alkoholičarem naučilo empatiji i strpljenju da pomognu zavisnicima. Mnogi terapeuti su u ranoj dobi naučili kako se povezati sa onima koji pate. Na taj način, ljubazni ljudi iz živog peska grade stazu ka uspehu.

Ljubazni ljudi ne žele da drugi pate onako kako su patili oni

Deca znaju biti okrutna i zadirkivati druge zbog pegica, klempavih ušiju ili bubuljica.

Osobe koje znaju kako je to kad ih neko muči i zlostavlja ne žele drugima naneti takvu bol. Ljubaznost i dobrota u čoveku proizlaze iz okrutnosti koju je doživeo.

Umesto da tu agresiju prenosi na druge, ljubazna će osoba prekinuti začarani krug i komplimentima odgovoriti na zlostavljanje.

Ljubazni ljudi pomažu drugima da prežive i postanu bolje osobe 

Ovakve se osobe mogu nositi sa bilo kakvom situacijom koju im život spremi. Znaju da mogu preživeti sve zato što imaju iskustva s preživaljavanjem. U trci života ljudi obično gledaju pravo ispred sebe i ne obaziru se na druge “takmičare”. Oni zaista ljubazni među nama bodre svoje prijatelje, poznanike, kolege i porodicu.

Motivišu druge da trče zajedno sa njima, dele svoje imaginarne boce vode i energiju sa svima koji su im u blizini. Postanu osobe koje su za druge spremne učiniti sve i pomoći im kad zapne, onakve osobe kakve nisu imali uz sebe kad im je bilo najgore.

Izvor: dnevno

Jake osobe pate u tišini!

Jake osobe pate u tišini.

Ne moraju svi znati što im se dogodilo. Ne moraju svi znati što ih je pogodilo. Nabijen emocijama taj je svijet jer tu se najintezivnije suočavaju sa samim sobom jer znaju da svako javno razotkrivanje nutrine nosi mogućnost novih povreda i udaraca. One u tišini prolaze komad po komad puta, etapu po etapu, ranu po ranu. I kada rješe sve probleme što su tu ostali nagomilani, izlaze iz njih mnogo jači.

Jake osobe pate u tišini. Ne treba ih netko vidjeti, ne treba im netko odati priznanje za to što čine, ne treba ih netko sažaljavati. Svijet je to u kojem moraš ostati sam sa sobom i u tišini davati odgovore jednom drugom sebi. Vrijeme je to kaljenja zrelosti, prepoznavanje onoga što te pokreće a u isto vrijeme oslobađanja od svega onoga što ti lance stavlja. No više od svega vrijeme je to sređivanje onih temeljnih životnih prioriteta.

Jake osobe pate u tišini. Osjećaju one teret vremena i teret drugih ljudi. Vide one dalje nego što pogled seže ali opet se vraćaju tamo gdje se nalaze. Shvaćaju oni koliko je tanka granica između ljubavi ili mržnje ali znaju da kada je jednom prijeđu više ništa ne mogu vratiti na staro. Ne zbrajaju oni svoje rane i ne odmjeravaju koliko će kome za njih vratiti već samo nastoje stvari vratiti u normalu i živjeti svoj stari život.

Jake osobe pate u tišini. Znaju da je to vrijeme rješavanja zaostataka. Oslobađanja od svega onoga suvišnoga, nepotrebnoga i negativnoga u životu. Znaju da je to vrijeme kada treba učiniti jednu drastičnu stvar u životu, a to je okrenuti svoj pogled za 180 stupnjeva, okrenuti svoj pogled iz prošlosti u budućnost, potpuno ga okrenuti i shvatiti da je život prekratak da bismo ga proveli u inatu ili smišljanju osveta.

Mario Žuvela

Izvor: savjetnikuspjeha

POSLIJE RAZVODA JE SVE SHVATILA: 10 grešaka koje žena ne treba da pravi! Poučno za sve žene.

Nakon što je bila u braku, postala majka i razvela se, Lora Lifšic pogledala je u retrovizor svog života i detektovala 10 ključnih grešaka koje je napravila u ljubavi, a koje, tvrdi, više nikada neće ponoviti.

Ona je već dve godine razvedena, a iz svega što joj se dogodilo sada, kada je ponovo sama, doduše s decom, evo šta je naučila.

Ignorisala sam dobre momke

Žene koje nemaju samopouzdanja ne gledaju dobre momke. Kada o sebi mislite najgore, imate tendenciju da budete sa ljudima zbog kojih se osećate još gore. Ne kažem kako ću izaći s pristojnim čovekom samo zato što je pristojan, ali daću mu šansu jer isto to zaslužujem i ja.

Sve sam prepuštala njemu

Uvek bih ja proganjala njih umesto da sam taj posao prepustila njima. Kada bi mi se neko i udvarao, takve bih zaobišla, jer su bili dobri momci. Moj bivši suprug me je saletao i to je upalilo. Muškarci žele da znaju da su zaslužili ljubav žene, a ne da im se bacite pred noge.

Govorila sam istinu

Otkrila bih previše o sebi, odmah na početku, pa se većina muškaraca nije predugo zadržavala u vezi sa mnom. To je zato što sam uvek birala seronje. Jesu li takvi tipovi zaslužili da dobiju moje srce na tanjiru? Verovatno nisu, a oni koji jesu, njih sam svojim ponašanjem prestravila pa su pobegli. Ne otkrivajte previše o sebi. Vaš partner treba da zasluži tu privilegiju, da zna sve o vama i vašim životnim iskustvima.

Tolerisala sam nepoštovanje

To sam radila i u braku, a pogotovo u svojim dvadesetima. Bilo je dosta muškaraca koji me nisu poštovali, koji su se izvinili i ja bi hih pozvala da se vrate. Ne opraštajte nikome ko vas ne poštuje. Takvi zaslužuju crveni karton. Ljubazna osoba može reći nešto nesmotreno, ali neće vas vređati.

Dozvolila sam im da me tretiraju kao da sam lutka

Ja to nisam. Ja sam ljudsko biće. Zapamtite da ste vi osoba, koja ima svoje pozitivne i negativne strane. Vaša uloga nije da neko drugi upravlja vašim životom. Nikada nemoj da budeš igračka muškarcu. Nikada. Koliko god puta ga poslala u tri lepe, koliko god se puta suprotstavila, tolerisala sam nepoštovanje, jer sam želela da budem voljena.

Previše sam se nadala

Svoju sreću sam vezala za njegovu ljubav prema meni, a kada bi nešto krenulo po zlu pa bismo raskinuli, ta bi sreća nestala iz mog života zajedno sa njim. Početna hemija i hormoni koji te lupaju ne mogu uopšte da se uporede sa dobrobitima dugoročne veze. Požuri polako.

Moja sreća je zavisila od drugih

Mnogo mi je značilo da me neko voli, a kada bi to prestalo, postala bih depresivna. Niko ne voli da bude odbačen, ali ako meriš svoju sreću prema postupcima drugih, živećeš jadan život.

Muškarca nisam želela, bio mi je preko potreban

Uopšte nije privlačno kad muškarcu staviš do znanja da ti je previše potreban. To je samo način da nadomestiš nešto što ti nedostaje kroz drugu osobu. Trebalo bi da želiš nekoga, a ne da je on razlog tvog postojanja.

Nisam ih vrtela oko malog prsta

Trebalo je da izlazim kako bih se zabavila, a ja to nisam radila. Pronašla bih jednog i držala bih se njega, dok veza ne bi pukla, pa bih nastavila dalje. Trebalo je da budem opuštenija i zabavljam se kako bih upoznala nekog novog, otkrila šta volim, šta mi odgovara i kako bih se zabavila.

Nisam bila srećna sa onim što sam imala

Trebalo je da uživam u svom životu, bez obzira na to da li je u njemu muškarac ili nije. Previše sam se opterećivala njima, a trebalo je da se okrenem sebi. Nije trebalo da se osećam nepotpunom samo zato što nemam frajera. Tek u tridesetima uživam u životu i, nakon razvoda, srećna sam što sam konačno sama.

Izvor: kronervijesti